Odabirom imena Marilyn Manson, kombinacije dviju najozloglašenijih američkih ikona, Marilyn Monroe i Charlesa Mansona, Brian Hugh Warner dao je kontroverzan ton svojoj karijeri. Ali vjerojatno nikada nije mislio da će ga tako rano okriviti za nešto tako gnusno.
Bilo je mnogo kontroverznih trenutaka kroz Mansonovih trideset godina u glazbenoj industriji. Upravo se sada suočava s jednom od najvećih kontroverzi u svojoj karijeri. Prošle su godine obožavatelji počeli bojkotirati Mansonovu glazbu nakon optužbi za seksualno zlostavljanje koje još uvijek izlaze u javnost. Sada je optužen za seksualno iskorištavanje i psihičko zlostavljanje. Ima pristaša među svojim najbližim prijateljima, uključujući Johnnyja Deppa, ali ovo bi moglo doista zauvijek prekinuti njegovu karijeru.
No, iako se ovo može činiti kao kraj za Mansona, postojalo je vrijeme u njegovoj ranoj karijeri kada je mislio da je sve gotovo, mnogo prije nego što su iznesene bilo kakve optužbe protiv njega. Sve se svelo na masakr.
Mediji su ga koristili kao žrtvenog jarca
Odmah nakon napada Erica Harrisa i Dylana Klebolda na njihovu školu, srednju školu Columbine, 20. travnja 1999., u kojem su ubili 12 učenika, a jednog učitelja, ljudima i tisku trebao je žrtveni jarac za okriviti. Manson je bio taj žrtveni jarac.
Počele su glasine da su dvojica učenika obožavatelji Mansona, da su nosili njegove majice dok su izvodili svoj gnusni čin i da su ih njegove pjesme nadahnule da ubiju sve u svojoj školi.
"Ubojice su obožavale rock nakazu Mansona" bio je naslov The Suna, a The Daily Star je napisao: "Nutters je volio zlog pop heroja." Times je profilirao Mansona u članku pod nazivom "Kultno praćenje rock zvijezde koja je lažirala serijskog ubojicu", a novinarka Elizabeth Judge (ironičnog prezimena) napisala je: "Nitko ne kaže da je Marilyn Manson kriv, ali ljudi moraju znati tko je on."
Postalo je ozbiljno kada je 10 američkih senatora pisalo Seagramsu, tvrtki koja je posjedovala Mansonovu diskografsku kuću Interscope, tražeći da prekine veze s Mansonom i "glazbom koja veliča nasilje". U međuvremenu, The Guardian je pitao: "Je li gotička kultura dvoje tinejdžera pretvorila u ubojice?"
Manson je komentirao optužbe i poduzeo pravne korake
Sve je to potaknulo Mansona da progovori. "Tragično je i odvratno svaki put kad su životi mladih ljudi oduzeti u činu besmislenog nasilja. Moja sućut je studentima i njihovim obiteljima", rekao je u svojoj izjavi kojom je također najavio odgodu pet datuma na svojoj turneji po SAD-u. “Ljudi se pokušavaju nositi sa svojim gubicima. Nije sjajna atmosfera biti vani i svirati rock'n'roll nastupe za nas ili za fanove.
"Mediji su nepravedno proglasili žrtvenim jarcem glazbenu industriju i takozvanu gotičku djecu i spekulirali su – bez ikakvih temelja u istini – da su umjetnici poput mene na neki način krivi. Ova tragedija bila je proizvod neznanja, mržnje, i pristup oružju. Nadam se da medijsko neodgovorno upiranje prstom neće stvoriti još veću diskriminaciju protiv djece koja izgledaju drugačije."
Manson je također napisao pismo pod nazivom "Columbine: Whose Fault Is It?" za Rolling Stone. "Kada dođe do toga tko je kriv za ubojstva u srednjoj školi u Littletonu, Colorado, baci kamen i pogodit ćeš nekoga tko je kriv", napisao je. Nazvao je licemjerjem to što društvo tolerira djecu s oružjem, ali "pazite najnovije detalje o tome što rade s njima."
Bilo je nezamislivo da ta djeca nisu imala jednostavan crno-bijeli razlog za svoje postupke. I tako je bio potreban žrtveni jarac. Sjećam se da sam čuo prva izvješća od Littletona, da su Harris i Klebold bili našminkani i odjeveni poput Marilyna Mansona, kojeg očito moraju obožavati, jer su bili odjeveni u crno. Naravno, spekulacije su prerasle u to da me naprave posterom za sve što je loše na svijetu. Ova dva idiota nisu bila našminkana i nisu bili odjeveni kao ja ili kao gotičari. Budući da Srednja Amerika nije čula za glazbu koju su oni slušali (između ostalih KMFDM i Rammstein), mediji su odabrali nešto što su smatrali sličnim.
Odgovorni novinari izvijestili su s manje publiciteta da Harris i Klebold nisu obožavatelji Marilyna Mansona – da im se čak nije sviđala moja glazba. Čak i ako su bili obožavatelji, to im nije opravdanje, niti znači da je glazba za krivnja. Amerika voli pronaći ikonu na koju će prikačiti svoju krivnju. Ali, doduše, ja sam preuzeo ulogu Antikrista; ja sam glas individualnosti iz devedesetih, a ljudi su skloni povezivati svakoga tko izgleda i ponaša se drugačije s nezakonitim ili nemoralnim aktivnostima.
Manson je rekao da u to vrijeme nije želio davati intervjue jer "nisam želio pridonijeti tim novinarima željnim slave i oportunistima koji žele napuniti svoje crkve ili biti izabrani zbog svog samodopadnog prsta- pokazuje."
"Ova vrsta kontroverzi mi ne pomaže u prodaji ploča ili ulaznica, a ne bih ni želio. Ja sam kontroverzan umjetnik, onaj koji se usuđuje imati svoje mišljenje i trudi se stvarati glazbu i video zapise koji izazivati ideje ljudi u svijetu koji je razvodnjen i šupalj. U svom radu ispitujem Ameriku u kojoj živimo i uvijek sam pokušavao pokazati ljudima da je vrag kojeg krivimo za svoja zlodjela zapravo svatko od nas. Stoga ne očekujte da će smak svijeta jednog dana doći iz vedra neba – to se događa svaki dan već dugo."
1999. godine registrirao je trgovačke znakove za "Marilyn Manson" kako bi izdao naredbe za prekid i odustajanje medijima koji su ga okrivili za masakr. Ali šteta je već učinjena Mansonovoj karijeri i općem blagostanju.
Rekao je Kerrangu! "Bilo je jako teško. Ali na kraju, osjećam se kao da sam inspiriraniji nego ikad da napravim novi album." Ipak, kada je nastavio primati prijetnje smrću.
Godine 2017. Manson je za The Guardian rekao: "Iskreno, era Columbine uništila je cijelu moju karijeru u to vrijeme. Columbine je ugasila moj život, ali ne bojim se raditi ono što radim." Ono što je dirljivo u ovoj situaciji je da je student dao Mansonu Columbine dres i rekao mu da nije u redu što ga svi krive za pucnjavu. Kakvo god bilo vaše mišljenje o Mansonu, "prekrasni ljudi" ga nisu trebali kriviti za njegovu glazbu.
