Ahh, 'Emily u Parizu', ultimativna eskapistička fantazija zahvaljujući Netflix i kreatoru 'Seks i grad' Darren Star.
U glavnoj ulozi serije pojavljuje se Lily Collins, zvijezda 'Mank' i 'Love, Rosie'. Njezina Emily Cooper mlada je, nevjerojatno optimistična, uredna direktorica marketinga iz Chicaga koja je zamijeni za njezinu trudnu šeficu i seli se preko Atlantika kako bi preuzela posao u luksuznoj marketinškoj tvrtki Savoir, u srcu Pariza.
Prva sezona premijerno je prikazana u listopadu 2020., predstavljajući verziju la Ville Lumière filtriranu kroz oči Amerikanca, Emilyne i, šire, Starrove - obrazovanu, problematičnu reprezentaciju grada i njegovog ljudi koji su odražavali sve mane 'Seksa i grada': pretežno bijeli i heteroseksualni. Nepotrebno je reći da su ga francuski kritičari gotovo jednoglasno osudili. A isto su učinili i mnogi izvan Francuske.
Uz ove ne baš sjajne prostore, njegova obnova bila je iznenađenje za neke gledatelje. Slično kao i za oživljavanje 'Seksa i grada 'I baš tako', neki smatraju da je 'Emily u Parizu 2', koja je premijerno prikazana u prosincu prošle godine, pretjerano ispravljala pogreške iz prvog poglavlja s drugom, navodno inkluzivnijom sezonom, koji je još uvijek predstavljao obijeljeni Pariz. Francuski kritičari opet su bili na udaru.
Budući da se serija neće vratiti samo za jednu, već za dvije serije, sasvim je moguće da će njezine slabašne, ali ugodne priče imati više sadržaja u nastavku, možda uključujući realističniji prikaz Parižana koji nisu jasni iz američke fantazije. Za sada, pogledajmo što su francuske kritike rekle o prva dva dijela 'Emily u Parizu'.
6 U 'Emily u Parizu', Francuzi su lijeni i seksisti
Recenzija prve sezone koju je objavio 'Premiere' djelomično se usredotočila na to kako su Francuzi predstavljeni u seriji, što se činilo kao hodajući kliše.
"[U 'Emily u Parizu'] učimo da su Francuzi 'svi loši' (da, da), da su lijeni i nikad ne dolaze u ured prije kraja jutra, da su koketni i nisu baš privrženi konceptu odanosti, da su seksisti i zaostali i, naravno, da imaju upitan odnos s tuširanjem. Da, nijedan kliše nije pošteđen, čak ni najslabiji."
5 'Emily u Parizu' je kao propala sapunica
Web stranica za pop kulturu 'écranlage' bila je oštra prema objema sezonama, kritizirajući drugu sezonu jer pokušava označiti što je moguće više polja, ostavljajući iza sebe simpatičan, bezbrižan pristup prve sezone. Ni njima se nije svidjela ta prva sezona, usporedili su je sa "propaslom" sapunicom.
"Sa svojim statičnim kadrovima, nepostojećom fotografijom i montažom kojom upravljaju jednoruke čimpanze, vratili smo se u eru najpropalijih sapunica, spaljenih u starim studijima sa smislom za dramaturgiju blisku encefalogram ravan, " kaže recenzija o prvoj sezoni.
Nastavlja se, fokusirajući se na drugu sezonu: "Dakle, naravno, opet bismo se mogli ljutiti zbog toga kako normalizira svoju ksenofobiju i nosi svoje neznanje kao znak časti, ali hiper-stvarnost koju serija prikazuje je nenormalan kao i prije, za što su vjerojatno krivi kritike koje su poslušali producenti. Kao rezultat toga, 'Emily u Parizu' pretvorena je u proizvod formatiraniji nego ikad, oslobođen (ili gotovo) bezbrižnog ludila koje je njegovu prvu sezonu učinilo fascinantna nesreća."
4 Serija stavlja baget ispod svakog Francuza
'Sens Critique' je rekao da gledatelji moraju jako voljeti znanstvenu fantastiku da bi gledali ovu seriju, znajući da su Parižani uglavnom prijateljski raspoloženi, govore besprijekoran engleski, vode ljubav satima i da odlazak na posao ostaje opcija.
"Pisci su možda oklijevali dvije ili tri minute staviti baget ispod svakog Francuza, ili čak beretku kako bi ih jasno razlikovali, s druge strane, svi oni puše cigarete i koketiraju do smrti."
3 Loša kao pariška epizoda 'Tračerice'
Recenzija prve sezone koju je objavio 'RTL' napada njezin klišejizirani prikaz, uspoređujući ga s epizodom 'Tračerice' koja se odvija u Parizu ili pariškom avanturom Andyja Sachsa s Mirandom Priestley u 'Vrag nosi Pradu': šarmantan za Amerikance, apsolutno užasan i vrijedan kolutanja očima za Francuze.
"Rijetko smo vidjeli toliko klišeja o glavnom gradu Francuske od pariških epizoda 'Tračerice' ili kraja 'Vrag nosi Pradu'."
2 'Emily u Parizu 2' još uvijek nudi nerealan prikaz Pariza
'Le Parisien', u svojoj recenziji druge sezone, ciljao je na Collinsov lik koji živi u fantastičnom Parizu, gdje ima stan s pogledom na Eiffelov toranj koji si nekako može priuštiti, kao i da je stalno uključena lijeva obala Seine.
"Emilyn Pariz još uvijek nije Pariz milijuna Francuza," stoji u recenziji.
"Amerikanka i dalje živi u svom velikom potkrovlju po smiješno niskoj cijeni, šeta šik četvrtima glavnog grada, jedva napušta lijevu obalu osim da ide na posao."
1 Emily Cooper je gledala 'Amélie' previše puta
'Le Blog du Cinéma' kritikuje čistu viziju Pariza u seriji, optužujući Emily da se ponaša kao da je gledala francuski film 'Amélie' - koji je na sličan način kritiziran zbog njegove dvostruke vizije - previše puta. Da budemo pošteni, vjerojatno jest.
"Ova nova serija, neka vrsta šesterokutnog 'Sex & the City', predstavlja viziju Francuske koja je smiješna koliko i banalna, nabrajajući sve klišeje francuske prijestolnice. Izglađujući njene loše strane, Darren Star idealizira Pariz na isti način na koji je uspio mitologizirati New York u 'Seksu i gradu'. Ali zabrinjava to što ova fetišistička vizija uključuje veliki problem reprezentacije," stoji u recenziji.
"S EMILY U PARIZU, Darren Starr ne samo da je režirao seriju koja stvara lažna očekivanja s naivnom junakinjom koja je, čini se, previše puta gledala 'Amélie', nego je prije svega njegova produkcija toliko klišej da završava Svakako, deset epizoda možemo gledati ne nadajući se ničem drugom osim dobrom provodu, no to nas ne sprječava da tražimo kvalitetnu zabavu."
